Moje ime je Jurica Pejaković, rođen sam 9. travnja 2001. godine u malom slavonskom mjestu Gradište pored Županje. Osnovnu školu pohađao sam u rodnom mjestu, no moje oštećenje vida i poteškoće izazvane slabovidnošću uvjetovale su mi nastavak srednjoškolskog obrazovanja u ustanovi specijaliziranoj za visoko slabovidne i slijepe učenike. Po završetku osnovnog obrazovanja preselio sam se u Zagreb i upisao srednju školu sa smjerom teleoperater u Centru za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“.

Život odvojen od obitelji nosi sa sobom mnoge izazove, no smatram da me život u učeničkom domu mnogočemu naučio i osamostalio. Unatoč mnogim barijerama i poteškoćama koje su uzrokovane mojom slabovidnošću, nastojim živjeti „punim plućima“, stoga sam uz svoje školovanje bio uključen u mnogobrojne izvannastavne aktivnosti. Sport je nešto što me ispunjava i čini moj život kvalitetnijim. Kao srednjoškolac okušao sam se u kuglanju, a trenutno sam uključen u skijaški klub za osobe s invaliditetom „Sljeme“ gdje nastupam u kategoriji slabovidnih natjecatelja na državnim prvenstvima i ujedno sam i aktivan član Skupštine kluba. Smatram da se upornošću može mnogo postići te me iz tog razloga vesele novi izazovi i pomicanje vlastitih granica.

Danas sam student prve godine studija fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i nadam se da ću jednoga dana, kada završim studij, moći kombinirati svoju profesiju sa sportskim aktivnostima.

Iako me volja i upornost tjeraju u postizanju svojih ciljeva, kao slabovidna osoba u procesu obrazovanja nailazio sam na određene barijere. Prilagodba nastavnog materijala, nabava asistivnih pomagala i korištenje tehnologije za prilagodbu raznih medija slijepim i slabovidnim osobama iziskuje poveći financijski trošak koji si često ne mogu priuštiti. Zato želim iskreno zahvaliti Hrvatskom savezu slijepih i Zakladi „Marko Brkić“ koji su prepoznali moju upornost i osigurali mi pomoć u nastavku obrazovanja kroz ovu stipendiju.

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Pin on Pinterest