Fran Skračić

Zovem se Fran Skračić. Rođen sam u Zagrebu, 10. kolovoza 1988. Od rođenja imam problema s vidom. Urođeni glaukom znatno je utjecao na totalni gubitak vida desnog oka, te gotovo u potpunosti i lijevog. Uz glaukom gubitku vida su pridonijeli aniridija, mrena na desnom oku i nedostatak šarenice, ali kao da sve to nije bilo dovoljno da mi kao djetetu oteža istraživanje i otkrivanje svijeta. Također sam od rođenja imao motoričkih i kordinacijskih problema, taj dio sam uspješno riješio treniranjem taekwondoa kroz cijelu osnovnu školu.
U srednju školu išao sam u Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, smjer telefoniste. Krenuo sam s atletikom kojom sam se bavio nešto više od 2 godine i nastupio na svjetskom, europskom i na nekoliko državnih prvenstava. Uz to također sam se bavio veslanjem, duatlonom i skijanjem.
Po završetku srednje škole dugo sam razmišljao za koji životni poziv se opredijeliti. Kroz igru s malom nećakinjom shvatio sam da jedino pravovremenom afirmacijom djece ovaj svijet možemo učiniti ljepšim i boljim i tako sam se odlučio za preddiplomski studij predškolskog odgoja na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Odlazak tako daleko od obitelji i doma mi je bio težak, ali ujedno mi je i pomogao da se osamostalim, te steknem titulu prvostupnika predškolskog odgoja. Kako sam u potpunosti oslijepio, naredne dvije godine apsolventskog statusa polagao sam preostale ispite uz pomoć prijatelja i kolega s fakulteta. Nisam bio u mogućnosti ići na profesionalnu rehabilitaciju što znači da sam samostalno naučio koristiti bijeli štap i Brailleovo pismo. Tama i mrak dali su mi novi pogled na svijet. Sasvim jednostavne, svakodnevne stvari i radnje sada su se činile gotovo nemogućima. S vremenom sam svoj mrak pretvorio u svjetlost jer svaka medalja ima dvije strane, izvukao sam iz najgoreg samo ono najbolje. Naučio sam prepoznavati unutrašnje vrijednosti ljudi i dobrotu, a odjednom vanjski izgled pao je u zaborav.
Po povratku u Zagreb dobio sam priliku volontirati u Nizozemskoj što sam naravno objeručke prihvatio. U svom radu s konjima kao volonter stekao sam jako puno znanja i iskustava. Nakon toga naišao sam na veliku prepreku u sustavu vezanu za polaganje stručnog ispita. Bilo mi je onemogućeno stažiranje i polaganje ispita, zbog nezainteresiranosti prilagođavanja programa slijepoj osobi. To me samo potaknulo da nastavim svoje školovanje, ali sam u izboru studija pažljivo birao jer sam želio pronaći poveznicu s preddiplomskim studijem. Odlučio sam upisati Bibliotekarstvo i informatologiju na odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u nadi da ću jednoga dana raditi u knjižnici na odjelu za djecu. Želja za sportom se nastavila pa tako svakodnevno već nešto više od 4 godine treniram Bukyo Ryu Ju-Jitsu.
Pošto nemam primanja, ova stipendija mi uvelike olakšava studiranje, ali i pomaže u zadovoljavanju svakodnevnih potreba.