Studiram, plešem, volontiram… + ne vidim dobro!
Moje je ime Jelena Opačak. Problemi s vidom javili su mi se na kraju petog razreda osnovne škole zbog tumora na mozgu, koji je oštetio očne živce i tako smanjio dotadašnji normalan vid na ostatak vida manji od 5%. No unatoč tome, završila sam Osnovnu školu „Vladimir Nazor“ u Slavonskom Brodu po redovnom programu odličnim uspjehom. Potom sam upisala III. Gimnaziju u Zagrebu (opći smjer). S obzirom da je obitelj ostala u Slavonskom Brodu, tada mi je dom postao Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“.
Kroz četiri godine boravka u Centru, savladala sam rad na računalu pomoću govorne jedinice, usavršila znanje Braiellovog pisma i kretanje pomoću bijelog štapa. Bila sam pobjednica gimnastičkog prvenstva u gimnaziji, osvajačica dvije zlatne i jedne srebrne medalje na natjecanjima u veslanju za osobe s invaliditetom, te sudjelovala u brojnim priredbama u Centru „Vinko Bek“. Kroz srednjoškolsko obrazovanje prolazila sam s odličnim uspjehom, te uspješno položila državnu maturu i upisala preddiplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sve tri godine položila sam redovno i upisala diplomski studij psihologije na istom fakultetu. Nakon položenih ispita u redovnom roku, upisala sam apsolventsku godinu kako bih se mogla posvetiti pisanju diplomskog rada i dodatnom usavršavanju.
Osjećam kako moje znanje, kompetencije i iskustvo u ovom području svakodnevno rastu. Uz fakultetske obveze, nastavila sam se baviti i plesom, s kojim sam morala prekinuti zbog oštećenja vida, nakon devetogodišnjeg bavljenja i uživanja u njemu. Uključila sam se i u program volontiranja. Volonterka sam Hrabrog telefona već tri godine i redovno prolazim kroz dodatne edukacije, te aktivno sudjelujem u brojnim drugim projektima, radionicama i edukacijama.
Ostvarivanje prava na stipendiju Zaklade „Marko Brkić“ olakšalo mi je pokrivanje dijela troškova studentskog života za kojeg je potrebno tako malo, a opet toliko mnogo, zbog posebnih okolnosti i opreme koja mi je potrebna za lakše studiranje. No, unatoč svemu, područje kojim se bavim i ljude koje svakodnevno susrećem ispunjavaju moj život i daju mi snage da svojim primjerom pokažem kako ništa nije nemoguće i kako se sve u životu, uz volju, trud i upornost, može postići
Treba samo polako slagati “kockicu po kockicu”!

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Pin on Pinterest